VELETIN - TVRĐAVA KOSAČA U BJELIMIĆIMA

Veletin je jedina poznata srednjovjekovna tvrđava na prostoru Bjelimića. Tvrđava je smještena na desnoj obali rijeke Neretve između današnjih sela Ocrkavlje i Doljani, na visoko uzdignutoj stijeni iznad korita Neretve, ima temelje u obliku nepravilnog četverougla, a prilaz joj je sa jugoistočne strane. Na ulazu postoji i kamena stolica uklesana u živoj stijeni. Sa sjeverne strane se nalazi i nekropola stećaka.

HISTORIJAT

Danas, 29. juna 2022. godine navršava se tačno 580 godina otkako je prvi put Veletin spomenut u pisanom obliku u jednom dokumentu na latinskom jeziku od 29. juna 1442. godine, i tada on već ima svoje podgrađe. Sadržaj ovog dokumenta navodi dva Bošnjanina – Vukca Dekovića i Radetu Nenkovića. Naime, Vukac Deković iz podgrađa Veletina koji je u Bosni je ugovorio šestogodišnju službu i izučavanje zanata kod kožara Radete Nenkovića.

U vrijeme pisanja gore spomenutog dokumenta, Veletin je pripadao župi Zagorje i bosanskoj plemićkoj porodici Kosača, a u ime Kosača Veletinom je upravljao vlastelin Juraj Čemerović, diplomata hercega Stjepana Kosače. Ova tvrđava se kasnije spominje u poveljama za hercega Stjepana Vukčića Kosaču iz 1444, 1448. i 1454. godine (1444 – Veletin Vsagorie castello con contato; 1448 – castrum Welletin; 1454 – civitate Velletino cum castris et pertinentiis suis). Ovaj dio hercegove zemlje, baš kao i Bjelimići i župa Zagorje, pao je pod osmansku vlast 1465. godine. Nema podataka o funkcionisanju grada u osmanskom periodu.

ETIMOLOGIJA I ZANIMLJIVOSTI

Vrlo interesantna stvar kad je riječ o Veletinu vezana je za sam njegov naziv.

U nama srodnom slavenskom jeziku – ukrajinskom jeziku nalazimo pojam ‘veleten” (izvorno: велетень). Značenje koje se veže za taj pojam je sljedeće: to je groman i moćan čovjek u narodnim vjerovanjima i legendama. To je takođe čovjek koji se ističe među ostalima je veoma visok, velikan, velikaš.

Inače, Voloti ili Veleti su staroslavenska mitološka bića poznata iz narodne predaje i iz nekih srednjovjekovnih rukopisa (“Riječi” od Sv. Grgura Nazijanskog, u djelu “Palea”, itd.). Najvjerovatnije i sam naziv Volot odnosno Velet vodi porijeklo od staroslavenske riječi “vele” što znači velik, ogroman, snažan.

U starim slavenskim tekstovima, Volosi (odnosno Voloti ili Veleti) su divovski i lijepi preci ljudi koji su izrasli iz urezanog zmijskog zuba. U narodnim legendama ova bića su herojski divovi koji su čupali drveće i pomjerali planine. Takođe prema legendama, ovi divovi su se pretvarali u kamenje ili ostajali živjeti u zemlji. Njihovi grobovi su bregovi nazivani Volotovki, Volotki. Legende takođe spominju da se,Voloti odnosno Veleti odnose i na drugi svijet.

Istraživači ukazuju na sličnost pojma Volot/Velet i paganskog slavenskog božanstva Volosa/Velesa – božanstva podzemlja, stoke i sveg blaga koji udjeljuje bogatstvo i dobrobit.

Tako, kada sljedeći put pogledate ka Veletinu, sjetite se slavenskog mita i snažnog diva koji je otišao na vječni počinak okamenivši se kao hrid iznad ljepotice Neretve.

Izvori:

Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Notariae, Svezak: XXVI, Folija: 60 verso.
Mihailo Dinić, Zemlje hercega Svetoga Save, Glas SANU, 182, Beograd 1940, 216.
Marko Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957.
Veliki rječnik objašnjenja savremenog ukrajinskog jezika – Perun. 2005.
Veselovski A.N. – Rusi i Voltini u sagi o Tidreku iz Berna (Vilkina saga). “Novosti Odeljenja za ruski jezik i književnost Ruske akademije nauka”, 1906,1.11, knj. 3;
Ivanov v.V., Toporov v.N. – Istraživanja u oblasti slavenskih starina: Leksička i frazeološka pitanja rekonstrukcije teksta. M„ 1974;
Pisarenko J.G. – Veles-Volos u paganskom svjetonazoru Stare Rusije. K., 1997.