OSMANSKO CARSTVO

Pad Blagaja a i sjeverne Hercegovine u kojoj se nalazilo i Zagorje sa Veletinom i Bjelimićima, dogodio se 3. juna 1466. godine. Osvojene teritorije u Hercegovini Osmanlije su nazvali Hercegovina ili Vilajet Hersek, koji je bio dio Sandžaka Bosna, a isti je u sudsko-administrativnom pogledu podijeljen na kadiluke Drinu i Blagaj. Osmanlije su tada župu Zagorje nazvali nahija Zagorje, u sastavu novoosnovanog Blagajskog kadiluka.

Ubrzo nakon ovoga Vilajet Hercegovina je izdvojen iz Sandžaka Bosna, i formiran je Hercegovački sandžak 16. januara 1470. godine. Osnivanjem ovog sandžaka i njegovom kasnijom teritorijalno-administrativnom podjelom formirana su tri kadiluka: Drinski kadiluk, Blagajski kadiluk i Prijepoljski kadiluk. Tada je Drinski kadiluk izgubio neke nahije koje su pripale Prijepoljskom kadiluku, a preuzeo je ranije nahije Blagajskog kadiluka koje su se nalazile između Neretve s jedne, i Pive i Tare s druge strane. Tako je i nahija Zagorje sa Bjelimićima pripala Drinskom (Fočanskom) kadiluku.

BOSANSKI PAŠALUK (1580-1833)

Teritorijalnom reorganizacijom 1580. godine, Hercegovački sandžak postaje dijelom novoosnovanog Bosanskog pašaluka.

U isto ovo vrijeme dešava se vrhunac islamizacije, tačnije u drugoj polovici i krajem XVI st. što potvrđuje i postotak muslimanskog stanovništva u većini hercegovačkih nahija. Tako je prema Ahmedu S. Aličiću u 10 nahija taj postotak veći od 90%. To su nahije Drinskog (Fočanskog) kadiluka: Bistrica i Zagorje (u kojoj je bio i prostor Bjelimića) 99%,

Do kraja XVI vijeka Hercegovački sandžak imao je jedanaest kadiluka: Drinski ili Fočanski, Blagajski, Mileševski, odnosno Prijepoljski, Novski, Mostarski, Nevesinjski, Pljevaljski, Imotski, Gabelski ili Neretvanski i Čajnički, a u XVII. st. njihov se broj povećao na sedamnaest.

Za vrijeme Kandijskog rata (1645–69) Mlečani su uz potporu tamošnjeg stanovništva osvojili Makarsko primorje, a u Austro-osmanskom ratu 1683–99. Osmanlije su u potpunosti izgubili područja u Dalmaciji. Do novog je gubitka teritorija došlo nakon rata 1714–18; Požarevačkim mirom Mlečanima su pripali dolina Cetine i Imotski (Acquisto nuovissimo), a uspostavljena granica (Linea Mocenigo) održala se i nakon propasti Mletačke Republike i Osmanskog Carstva.

Zbog slabljenja Carstva, već od XVII vijeka sve su češći bili nemiri i zahtjevi za reformama. Tokom 1831. godine izbio je protureformni ustanak Husein-kapetana Gradaščevića, a ugušen je već naredne godine.

HERCEGOVAČKI PAŠALUK (1833-1851)

Nakon sloma Pokreta Husein-kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne, za lojalnost sultanu, za nagradu je Ali-paša Rizvanbegović imenovan vezirom novog, Hercegovačkog pašaluka, koji je nastao 1833. izdvajanjem Hercegovačkog sandžaka (a time i Drinskog kadiluka i Bjelimića kao njegovog dijela) iz Bosanskoga pašaluka.

Nakon smrti Ali-paše Rizvanbegovića 1851. godine, došlo je do ukidanja Hercegovačkog pašaluka.

REORGANIZACIJA ZA VRIJEME OMER-PAŠE LATASA (1851-1865)

Smrću Ali-paše Rizvanbegovića, 1851. godine, Omer-paša Latas je reorganizirao Bosanski pašaluk ukidanjem sandžaka i kadiluka. Ovom vojno-upravnom reformom Bosanski pašaluk podijeljen je na pet okruga (kajmekamluka): Sarajevski, Bihaćki, Banjalučki, Zvornički i Novopazarski, a Hercegovački pašaluk na tri okruga: Mostarski, Pljevaljski i Trebinjski.

Područje Bosanskog pašaluka podijeljeno je zatim na 44 kotara (mudirluka), a Hercegovački pašaluk na 14 kotara.

Područje Bjelimića je ovom reorganizacijom pripalo mudirluku odnosno kotaru Kalinovik, unutar kajmekamluka odnosno okruga Sarajevo u Bosanskom pašaluku.

VILAJET BOSNA I HERCEGOVINA (1865-1875)

Jula 1865. godine je donesena uredba velikog vezira Fuad-paše (1861–1866) o uređenju Bosanskog vilajeta, a reforme je provodio Topal Šerif Osman-paša (1861–1869). U okviru nove upravne podjele, odnosno osnivanja Bosanskog vilajeta 1865.godine, kazi (mudirluku, kotaru) Konjice su pridodata naselja u području današnjih Bjelimića (17 sela), koja su izdvojena iz kaze Foča.

Na čelu novog bosanskog vilajeta se nalazio valija ili valipaša kojega je imenovala Visoka porta, ali on više nije mogao samovoljno upravljati vilajetom. Prava i dužnosti valije bila su taksativno utvrđena vilajetskom uredbom. Otada je postojalo i Vilajetsko vijeće, čije zastupnike je biralo građanstvo, ali je izborno pravo bilo ograničeno vrlo visokim cenzusom, tako da je čitava provincija mogla da izabere svega 28 poslanika koje su se sastajale jedanput godišnje. Pored šerijatskih sudova su i uvedeni građanski sudovi. Kajmekamluci u Bosanskom pašaluku su pretvoreni u istoimene sandžake ili live, a u Hercegovačkom su mostarski i trebinjski pretvoreni u jedan jedini Hercegovački sandžak, dok je pljevaljski kajmekamluk priključen Novopazarskom sandžaku. Tako je Bosanski pašaluk teritorijalno-administrativno donekle restauriran. Na čelu tih sedam sandžaka su se i dalje nalazili kajmekami, a poslije juna 1867. godine mutesarifi, kako su neki sandžak-bezi već od 17. vijeka često bili nezvanično nazvani.

Prostor Bjelimića u ovom periodu, kao dio kaze Konjice i Mostarskog kajmekamluka postao je dio novoimenovanog Hercegovačkog sandžaka.

HERCEGOVAČKI USTANAK (1875-1878)

Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875–1878) Gatački kadiluk je u novembru 1875. godine pretvoren u poseban Gatački sandžak, a od ostatka Hercegovačkog sandžaka (u kojem su se našli i Bjelimići), kasnije nazvanog Mostarski sandžak, i novog Gatačkog sandžaka je u decembru iste godine formiran poseban Hercegovački vilajet, ali je već 2. februara 1877. godine ukinut i vraćeno je ponovo staro stanje, odnosno Bosanski vilajet.

Tako se Bosanski vilajet neposredno prije Austro-ugarske okupacije 1878. godine sastojao od šest sandžaka: Sarajevskog, Travničkog, Banjalučkog, Bihaćkog, Zvorničkog i Hercegovačkog sandžaka koja su poslije uspješne A-U okupacije pretvoreni u tzv. okruge.

Podijelite ovu objavu