LIVADARSTVO

Livadarstvo je grana zemljoradnje odnosno biljne proizvodnje koja se bavi uzgojem livadskih površina u cilju obezbjeđivanja ispaše za stoku. U njenom okviru postoji i pašnjarstvo koje se bavi obradom i uzgojem plodnih pašnjačkih površina.

Da je livada majka oranice, u narodu je uvriježeno od starih vremena. Sve dok se oranice bar nekako đubre, one do tada i daju prinose, a trava sa pašnjaka i livada su glavna i gotovo jedina hrana stočnog blaga. Uz svu spoznaju ove važnosti livada njima se ne posvećuje gotovo nikakva pažnja kod nas, premda je jedno sigurno, da bi se sa malo truda sa istih površina mogla dobiti znatno veće količine i kvalitetom puno boljega sijena, koje bi takođe doprinijelo i puno boljem stočarstvu.

Planinsko je sijeno, poput onoga u Bjelimićima, najjače u sastavu korisnih materija, naročito masil, nježnih je stabljika i kratkog lista te sivosjajne boje. Sa šumskih livada sijeno je bez boje i mirisa, krupnog sastava raznih biljaka i trava je osrednjeg kvaliteta. Kada sijeno ostane preko godine, onda ono izgubi mnogo hranjive vrijednosti, a naračito dijetetička svojstva, tada se njegova vrijednost umanjuje i preko polovice. Ono je krhko, blijedo isprano, trusnjavo. Sa mladim sijenom se ne smije nikada prejako hraniti, nego postepeno ga treba miješati sa starijim sijenom. Ono ima jak sastav i miris, nekada je i otrovno, i stoka lako oboli te dobija groznicu, tim više što ga stoka nezasitno jede. Najkrupnije sijeno koje u sebi ima biljaka i trava sa jačim stabljikama daje se kravama, konjima nešto lakše, a ovcama najnježnije. Sijeno je, može se reći, osim glavne i ona hrana, koja je u mnogo čemu dovoljna i sama po sebi bez drugih sastojaka za prehranu životinjskog blaga, kada se od njega ne traže naročita svojstva ili posebna produkcija. U mnogim naprednim zemljama, posvećuje se velika briga livadama i pašnjacima, osnivaju se zavodi samo za njihovo unapređenje, te se osnivaju i seljačke livadarske zadruge.

Bjelimići su prirodno Bogom dan livadarski i pašnjarski kraj, kraj u koji su ljudi iz davnina dolazili iz daleka, iz suhljih dijelova Hercegovine poput Podveležja, kako bi napasali svoje stočno blago. Iseljavanje stanovništva sa ovog područja neposredno prije agresije na RBiH, te naročito nakon iste je ostavilo ogromne površine u Bjelimićima neobrađene i neiskorištene. Velika je šteta da to ostane tako, a za sve one koji bi imali volje i želje da te površine iskoriste i kultiviraju, nagrada zasigurno ne bi izostala.