U općoj poplavi raznoraznih naziva kojima je zajednički predznak eko, pojavo se i eko turizam. Najbolje bi ga se moglo definirati kao turizam u kojem osviješteni turisti podupiru zaštitu prirode i okoliša na destinaciji koju su odabrali, kao i lokalnu zajednicu i njezinu kulturnu baštinu. Ili, drugim riječima, takvi turisti ne razmišljaju samo o tome da za uloženi novac dobiju što više, već žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pritom pazeći da i lokalna zajednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju. To znači da će preferirati konzumaciju domaćih, autohtonih proizvoda, po mogućnosti iz ekološkog, odnosno organskog uzgoja, kao i upoznavanje sa običajima i kulturom tamošnjeg stanovništva.
U slučaju Bjelimića, možemo govoriti o interesu turista koji žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pritom pazeći da i lokalna zajednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju. Ovim se misli kako na kupovinu i/ili konzumaciju domaćih autohtonih proizvoda sa područja MZ Bjelimići, iz organskog uzgoja, tako i na upoznavanje sa običajima i kulturom domaćeg stanovništva, te na moguće akcije organizirane za turiste i zbog turista, od strane Savjeta MZ Bjelimići, poput pošumljavanja, čišćenja bitnih lokacija i slično.
Planiranje i razvoj (ekološkog) turizma na prostoru Bjelimića mogu valorizirati kako općina Konjic, tako i Savjet MZ Bjelimići, te udruženja ljudi sa prostora Bjelimića kroz sljedeće:
– prepoznavanje važnosti baštine,
– brigu o lokalitetima baštine,
– razvoj partnerstva sa eko društvima u Bjelimićima za zajedničku korist,
– ugradnja pitanja baštine u planiranje razvoja,
– ulaganje u ljude i lokalitete (čišćenje lokacija, sadnja drveća, turistička signalizacija),
– promoviranje ekološke svijesti u oblikovanju turističkih proizvoda,
– promovisanje kako prava, tako i obaveza lokalnog, autohtonog stanovništva.