DOBA RIMSKOG CARSTVA

DOBA RIMSKOG CARSTVA

(I – V vijek)

Nakon što je skršen Batonov ustanak odnosno veliki ilirski ustanak koji je trajao od 6. do 9. godine, Rimsko Carstvo je podijelilo Ilirik na pokrajine Panoniju i Dalmaciju.

Dioklecijanovom je reformom Ilirik postao jedna od četiriju prefektura Rimskoga Carstva, koja je obuhvaćala gotovo cijeli Balkanski poluotok, a upravno je bila 318. godine podijeljena na dijeceze Illyricum orientale (Istočni Ilirik – Dijeceza Mezija) i Illyricum occidentale (Zapadni Ilirik – Dijeceza Panonija). . Kasnije je Mezijska dijeceza podijeljena u Dakijsku i Makedonsku dijecezu.

Prefektura Ilirik je obuhvatala provincije: Panoniju, Norik, Krit, kao i sve provincije na Balkanu osim Trakije. 379. godine Dijeceza Panonija ili Zapadni Ilirik je pretvoren u dijecezu pod jurisdikcijom upravnika talijanske prefekture, dok je Istočni Ilirik praktično postao dio Bizanta 395. godine nakon Teodozijeve podjele Carstva.

Godine 437. darovanjem Gale Placidije, majke cara Valentijana III., Dalmacija je dospjela u istočnorimski (bizantski) posjed, ali je već 454 (nakon provale Huna) organizirana kao posebno područje pod upravom Dalmatinca Marcelinija. Njegov nećak Julije Nepot nakratko se dokopao naslova zapadnorimskog cara (474. – 475.); ubrzo je bio svrgnut pa se sklonio u Dioklecijanovu palatu u Splitu, gdje je ubijen (480.) što je označilo i pad Zapadnog Rimskog Carstva pod Ostrogote.

Što se tiče prostora današnjih Bjelimića, u ovo doba je taj prostor bio na glavnom putu iz doline Bosne za Mediteran, te su česti ostaci rimskog novca i ranokršćanski spomenici.

Kako navodi kustos Zemaljskog muzeja Karl Patsch u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH, (juli – decembar 1902.), blizu lokaliteta srednjovjekovne nekropole Vuč-kamen odnosno Grkovina kraj lijeve obale potoka Rijeka mještanin Salko Tabak na svojoj oranici “Međe” izorao je sesterac rimskog cara Titusa Aeliusa Hadrianusa Antoninusa Piusa (86 n.e. – 161 n.e.).

U tom potoku koji Patsch naziva Lučki potok prijašnji bjelimićki učitelj Marko Hrgić našao je stelu odnosno nadgrobni spomenik iz drugog vijeka (visine 1,02, širine 0,70, i debljine 0,485 m.). Na spomeniku je latinskim napisano:

D(is) M(anibus)
P. Ael(io) Pro-
bo defun-
cto ann(orum)
IV
fi-
[lio f]ecit.

Kako takođe navodi Patsch, bjelimićki učitelj Marko Hrgić darovao je muzeju primjerke kovanica i jednu prstenastu fibulu od bronze. Od novca koje je Hrgić darovao Muzeju, spominju se kovanice iz prvog vijeka od rimskog cara Tita Flavija Cezara Vespazijana Augusta (39 n.e. – 81 n.e.), te kovanice na prelazu iz drugog u treći vijek odnosno novac rimskog cara Luciusa Septimiusa Severa Augustusa (145 n.e. – 211 n.e.). Patsch takođe kaže da su pronađene kovanice iz trećeg vijeka rimskog cara Marcusa Antoniusa Gordianusa, (225. n.e. – 244. n.e.), te drahme (Schlosser, “Bescheibung der altgricehischen Münzen” I., str. 55., br. 197.).

Osim ovoga u selu Ježeprasina, na lokalitetu Međubrđe, pronađene su i prostorije iskopane i izgrađene u zemlji ili izdubljene u stijeni – hipogeji koje su služile kao grobnice, nastambe ili obredna mjesta. Pronađene slabe konture manjeg utvrđenja te tragovi građevine i jedan zid lučne forme (Anđelić 1975: 106–108; AL I: 220). Pronađen je i novac cara Flavija Julija Konstansa Augusta (323. n.e. – 350. n.e.) , na osnovu kojeg se građevina može datirati u polovinu 4. vijeka.