GLJIVARSTVO I LJEKOBILJARSTVO

Bavljenje gljivama ili zanimanje za njih radi skupljanja jestivih vrsta za hranu ili zbog zadovoljavanja ličnog interesa naziva se gljivarstvo. U Bosni i Hercegovini gljivarstvo se intenzivno razvija negdje od sredine 1970-ih. Osobe koje se bave gljivarstvom (gljivari) često se udružuju u gljivarska društva. U našim krajevima stanovništvo najčešće sakuplja gljive lisičarku (Cantharellus cibarius), vrganj (Boletus edulis), te bukovaču (Pleurotus ostreatus) i nosi ih u otkupne centre.

Gljivarstvo je takođe i grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem gljiva. Zbog jednostavnosti se uzgajaju ponajprije saprotrofne gljive, za koje je najvažnije osigurati odgovarajući supstrat, vlažnost i temperaturu. Najčešće se uzgaja šampinjon (Agaricus bisporus), bukovača (Pleurotus ostreatus) i šitake gljiva (Lentinula edodes). Mikorizne gljive puno je teže uzgajati jer zahtijevaju povezanost sa živom biljkom.

Bavljenje ljekovitim biljkama ili zanimanje za njih radi skupljanja istih u svrhu liječenja, pripravljanja čajeva ili ekonomske koristi naziva se ljekobiljarstvo. U našim krajevima stanovništvo ljekovito bilje, kao i smreku i borovnicu najčešće sakuplja na planinama Visočici i Treskavici i nosi u otkupne centre.

Ljekobiljarstvo je u razvijenim zemljama takođe i grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem. Ljekovite biljke se najčešće uzgajaju i pripremaju kao droge (sušeni ljekoviti dijelovi biljaka), te kao sirovina za pripremu eteričnih ulja.

I kod gljivarstva i kod ljekobiljarstva u Bjelimićima zasigurno postoji prostor i poslovna prilika za ljude sa ovog područja ili porijeklom sa ovog područja kako u uzgoju gljiva, tako i u uzgoju ljekovitog bilja.

Prilika takođe postoji i kod otkupa. Ako bi se ljudi samoorganizirali, udružili i osnovali vlastitu otkupnu stanicu koja bi dalje plasirala ili prerađivala ovu vrstu proizvoda, trud oko gljiva i ljekovitog bilja bi se daleko više isplatio.