KOZARSTVO

Kozarstvo je grana stočarstva koja se bavi uzgojem koza i njihovim iskorištavanjem radi dobijanja mlijeka i mesa. Najčešće je prisutno zajedno sa ovčarstvom, a najpoljovniji uslovi za ovu granu poljoprivrede su pašnjaci i livade, sa dosta izvora pitke vode, kakvim obiluju i Bjelimići.

Prema brojnim arheološkim dokazima, koze su najstarija vrsta domaćih životinja koju je čovjek pripitomio. Domestikacija koza datira se čak oko 7.000 godina prije nove ere. Vrlo često spominjanje koza u grčkoj mitologiji i Bibliji znak su njihovog hiljadugodišnjeg suživota sa čovjekom. Domaća koza (Capra hircus) vodi porijeklo od tri izvorna oblika, a to su bezoar ili perzijska divlja koza, markhor i izumrle europske koze. Danas u svijetu postoji oko 200 različitih pasmina koza koje su podijeljene u određene tipove i pasminske grupe.

Koze su od davnina služile čovjeku i davale mu visokovrijedno proizvode poput mesa, mlijeka, kože, dlake i gnojiva. Međutim, industrijalizacija poljoprivrede je uzgoj ove vrste domaćih životinja bacila na margine. U većini evropskih zemalja kozarstvo je sporedna grana stočarstva, ali su koze u pojedinim dijelovima svijeta još uvijek glavna domaća životinja (u Africi i Aziji).

Koze su dugo vremena nazivane “sirotinjskim kravama” zbog slabe mliječnosti, manje efikasnosti u proizvodnji mesa, te manjeg dnevnog prirasta. Koze se uglavnom napasaju i drže na lošim pašnjacima ili nepristupačnim terenima, te im se prebacuje da uništavaju šumske zajednice, posebno mlade nasade. Ipak, u uzgoju, koze imaju brojne prednosti. To su inteligentne i radoznale životinje, okretne, spretne i snalažljive, prave su umjetnice u skupljanju hrane, a uz to daju vrlo vrijedne proizvode. Neke pasmine koza u dobrim uslovima ishraneimaju izrazito visoku proizvodnju mlijeka po čemu su efikasnihe i od krava, jer mogu davati 15 do 20 puta više mlijeka od svoje tjelesne mase.

Promjenama navika potrošača kozje meso je sve traženije na tržištu, te se drži specijalitetom i tradicijom te poslužuje u posebnim prilikama. Osim toga u sredozemnim zemljama gdje su posebno visoke temperature, u koje spada i BiH, odnosno Hercegovina kao njen južni dio, koze služe kao “čistači” grmlja, šikara, makija i korova, te tako efikasno smanjuju mogućnost pojave požara.

Koza je preživač i hrani se isključivo grubom voluminoznom hranom. Pravilnom i dovoljnom ishranom može se značajno istaknuti genetski potencijal životinje, kao i nivo njihove proizvodnje. U odnosu na krave i ovce, koze u svojoj ishrani koriste više različitih biljaka, tako goveda koriste svega 17 različitih biljaka, ovce 20 a koze čak 90 biljaka. Najveći dio obroka koza čini voluminoza i to paša, sijeno, sjenaža, silaža i različite drvenaste vrste koje koze brste. Po vrsti i količini pojedene hrane koze se naziva “najekološkijom” domaćom životinjom.

Proizvodnja kozjeg mesa

Za razliku od drugih životinja kod koza nemamo posebno specijalizirane pasmine za proizvodnju mesa. Sve pasmine koza, bez obzira jesu li specijalizirane za proizvodnju mlijeka ili vlakana, proizvode i meso preko jaradi ili kada se isključe iz reprodukcije. Koze se ne odlikuju dobrom proizvodnjom mesa uspoređujući ih sa ostalim domaćim životinjama, stoga je selekcija na ovo svojstvo kod njih dosta zanemarena. Jedini pravi predstavnik mesne pasmine je burska koza ili boer koza. Među najvažnije predispozicije koza u proizvodnji mesa ubraja se njihova dobra reprodukcija i plodnost te njihov dug proizvodni vijek. Tako da će rasplodna koza u svom proizvodnom vijeku dati veliki broj jaradi za klanje. Vrlo često proizvodni vijek kod koza traje desetak godina, a ponekad i duže.

Prosječni prirast jaradi kreće se od 200 do 300 grama. Budući da se većinom koze uzgajaju zbog proizvodnje mlijeka, jarad se kolje dosta rano, pa je tako jarad tovljena mlijekom u nekim državama pravi specijalitet. Tako se jarad često kolje s masom od 5 do 15 kg. Randman jaradi kreće se u prosjeku od 35 i 53% i dosta je varijabilno svojstvo te na njega utječe ishrana, pasmina, spol, dob i drugi faktori.

Proizvodnja kozjeg mlijeka

Postoje dokazi da je koza bila prva životinja koju je čovjek koristio za dobivanje mlijeka. Mlijeko koza je visokovrijedna namjernica koja je po sastavu slična kravljem mlijeku, ali znatno probavljivija. Ovo mlijeko je bogato vitaminima i mineralima i preporučuje se starijoj populaciji, djeci i trudnicama.

Laktacija koza u pravilu traje od 200 do 300 dana i u tom periodu koze daju mlijeka 10 do 20 puta više od svoje tjelesne mase. Laktacija ne bi smjela trajati manje od 240 dana, a na nju utječu pasmina, hranidba, dob, klima, zdravlje, način mužnje i sezona jarenja. Nakon jarenja postepeno se povećava proizvodnja mlijeka koja je najveća u 2 i 3 mjesecu laktacije, a zatim mliječnost opada. Nakon 8 do 10 mjeseci od početka laktacije proizvodnja mlijeka se smanji do te mjere, da se može obaviti zasušenje i priprema za naredno jarenje. Koze koje se prvi put jare (prvojarkinje) ima znatno manju mliječnost, a svakim narednim jarenjem dolazi do povećanja u proizvodnji mlijeka i ona je najveća između 4 i 7 godine.

Na mliječnost utječe i broj jaradi. Koza koja ojari dvojke daje i više mlijeka. Najpoznatije pasmine koza za proizvodnju mlijeka su sanska koza, francuska sanska koza, srnasta alpska koza, francuska alpska koza, togenburška koza i nubijska pasmina koza.

Proizvodnja vlakana od koza

Čovjek je od davnina koristio kozja vlakna za proizvodnju odjeće, pokrivača, užadi i drugih predmeta, ali savremenom pojavom sintetičkih vlakana uporaba kozjih vlakana gubi na značaju. Međutim, moderni se čovjek sve više okreće prirodi i prirodnim materijalima pa su ponovno vrlo interesantna kozja vlakna i to posebno ona najfinija i vlakna visoke kakvoće. Kozja vlakna se s obzirom na proizvodnu i trgovačku važnost te kakvoću dijele u tri osnovne grupe: kostrijet ili obično kozje vlakno, moher ili angora vlakno i kašmir.

Kostrijet je grubo jeftino vlakno koje se koristi za izradu tepiha, prekrivača, vreća, podmetača i dr. Potječe iz tropskih dijelova Azije i Afrike. Najveći proizvođač ovog vlakna je Pakistan. Moher vlakno je trgovački naziv za kozje vlakno koje se dobiva od angora koze. Pradomovina angora koza, ujedno i mohera je Turska. Najveći proizvođači mohera su SAD i Južna Afrika. Najfinija i najskuplja vlakna daju jarad pri prvom šišanju, a moher vlakno upotrebljava se u tekstilnoj industriji za izradu različitih odjevnih predmeta, tepiha i umjetnog krzna dok u automobilskoj industriji služi za tapaciranje. Kašmir je trgovački naziv za vlakno koje se dobiva od istoimene koze. Potječe sa područja pokrajine Kašmir, a najveći proizvođači ovog vlakna su Kina, Indija i Mongolija. Kašmir je vlakno visoke kakvoće i vrijednosti, namijenjeno izradi kvalitetne i skupe odjeće od čistog kašmira ili pomiješanog s vunom. Proizvodi od kašmira su lagani, meki, topli i skupi te se to vlakno smatra najluksuznijim prirodnim vlaknom.

Ekstenzivna kozarska proizvodnja u Bosni i Hercegovini uglavnom se zasniva na slabo produktivnim autohtonim pasminama koje su lokalne važnosti, pa je takav slučaj i u Bjelimićima U ovakvim sistemima investicije u izgradnju objekata i opremu su znatno skromnije, a podne površine su manje po grlu, te se koze većinom napasaju na nepristupačnim i slabije kvalitetnim pašnjacima, poput onih u bjelimićkim selima uz Neretvu gdje postoji dosta nepristupačnog terena. Potrebno je veću pažnju posvetiti produktivnijim pasminama, te ulaganju u objekte i opremu koji bi omogućili efikasniji uzgoj i proizvodnju, što bi zauzvrat dalo stabilne i dobre finansijske rezultate poljoprivrednicima.