BRONZANO DOBA

BRONZANO DOBA

(1800 – 800. god. pr.n.e.)

Bronzano doba (1800. do 750. pr.n.e.) obilježava proizvodnja bronzanog oružja, oruđa i nakita. To je vrijeme intenzivnog razvoja metalurgije, trgovine i obrta. Ovo doba je i prava revolucija u tehnologiji izrade sredstava za proizvodnju, ustvari, javljaju se onda kada je otkriveno da bakar (oko 90%) sa kalajem (oko 10%) daje izuzetno čvrstu i mnogostruko upotrebljivu leguru – bronzu (mjed, tuč).

Bronzano doba obilježava, kako upotreba bronze, tako i seoba stočara u vrijeme ranog bronzanog doba (1800. – 1600. pr.n.e.) na područje Mediterana. To je bio sljedeći talas indoevropskih doseljenika (nakon prvog talasa seljaka u mlađem kamenom dobu).

– Rajnekeova podjela –

Rajneke je podijelio broznano doba u južnoj Njemačkoj na 4 faze (A-C), ova podjela je prihvaćena u srednjoj Evropi i djelimično na Balkanu uz dopune Miler-Karpea.

Rajnekeova periodizacija je napravljena na osnovu tipologije metalnih predmeta iz ostava na teritoriji Južne Nemačke i gornjeg Podunavlja.

Rano bronzano doba A1, A2 1800-1450. pr. n. e.
Srednje bronzano doba B1, B2, C 1450-1250. pr. n. e.
Pozno bronzano doba D, Halštat A1,A2,B1, B2 1250-750. pr. n. e.

– Cetinska kultura –

Ova kultura je i pripada i kasnom bakarnom dobu i bronzanodobnoj kulturi, i rasprostranjena je u današnjoj Dalmaciji, Hercegovini i južnoj Bosni.

Javlja se početkom ranog bronzanog doba na supstratu stvorenom od nosioca kojem pripada stanovništvo Hvarsko-lisičićke kulture i doseljenici jadranske varijante Vučedolske kulture, koje je bilo djelomično indoevropeizirano. Po periodizaciji dijeli se u tri faze:

Prva faza je prelaz iz bakarnog u rano bronzano doba
Druga faza je u okviru ranog bronzanog doba (Br. A-1 i A-2 Rajnekeove srednjoevropske šeme
Treća faza je prelaz iz ranog u srednje bronzano doba (A-2/B-1) –sveukupno od 2200 – 1500. god. pr.n.e.

U BiH nema širih područja Cetinske kulture. Njena nalazišta rasijana su na većem broju manjih lokaliteta, često na istom mjestu gdje su nalazišta Posuške kulture: gradina Krstina kod Posušja, Ravlića pećina u Tihaljini (Ljubuški), Orah kod Bileće, Ljubomir kod Trebinja, Gradac u Kotorcu, i primjerice neki tumuli na Glasincu (Vrlažje, Rusanovići).

– Glasinačka kultura u bronzanom dobu –

Glasinačka kultura je najizrazitija kulturna grupa bronzanog doba na području srednjeg i zapadnog Balkana. Kako je glasinačka visoravan bila prvo i najznačajnije područje odakle je došao najveći dio do sada pronađenog arheološkog materijala, koji se pripisuje jednoj originalnoj kulturi iz starijeg željeznog doba, čitava ta kultura nosi naziv Glasinačka kultura. Osnovne karakteristike ove kulture su tumuli, čineći nekropole, grupirani oko gradina s ostacima suhozida.

Kroz bronzano doba Glasinačka kultura se dijeli na:

Glasinac I 1800 — 1500 pr.n.e. (predilirski period)
Glasinac IIa, IIb 1500 — 1300 pr.n.e. (protoilirski period)
Glasinac IIIa,IIIb, IIIc 1300 — 800 pr.n.e. (ranoilirski period)

Za rano bronzano doba (Glasinac I) vezuju se malobrojna gradinska naselja (Gradac, Gradina). Javljaju se humke sa inhumiranim pokojnicima. Od pokretnog materijala karakteritični su: keramika, bronzani bodeži, kamene bojne sjekire. Primjetan je uticaj cetinske kulture i kulture Belotić Bela Crkva.

Iz srednjeg bronzanog doba (Glasinac IIa, IIb) imamo nalaz dvadesetak tumula uglavnom sa skeletnim ostacima, prilozi su bronzani ukrasni predmeti, igle, privjesci, grivne sa motivom ribljeg mjehura.

Pozno bronzano doba (Glasinac IIIa,IIIb, IIIc) se izdvaja kao posebna kultura. Javljaju se gradinska naselja, sahranjivanje je pod humkama (najčešće skeletno). Od priloga se javljaju bronzani ukrasni predmeti, violinaste fibule, igle sa topuzastom glavom. Keramika je rijetka.