PČELARSTVO

Pčelarstvo je grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem pčela radi dobivanja meda, voska, matične mliječi, peluda, propolisa i pčelinjeg otrova, te oprašivanja kultiviranih i samoniklih biljaka, čime se povećavaju kvantitet i kvalitet biljne proizvodnje.

Narodno pčelarstvo

U bosanskohercegovačkoj folklornoj tradiciji uvriježen je bio poseban odnos prema pčeli. Pčela se i tada i sada smatra Božjim stvorenjem, koje ne ugiba poput drugih domaćih životinja, već umire. Pčelarstvo je bilo obilježeno i mnogim postupcima magijskoga značenja. Vjerovalo se da će pčelara pratiti sreća ako jedan roj dobije na poklon, drugi nađe, a treći ukrade; da će pčele biti zaštićene od djelovanja zlih sila ako se na pčelinjak stavi životinjska lobanja, kosti ili rog; da će rojenje biti uspješnije i brže ako pčelarova žena sjedne golim tijelom na zemlju, i slično. Iz tradicionalnih košnica (rađenih u obliku valjka, stošca, sanduka i zvona), med se dobivao tako da su se pčele morale usmrtiti (najčešće gušenjem dimom), a med iz saća iscijediti rukama ili posebnim cjedilima. Med je bio omiljen u tradicijskoj prehrani, u prvom redu kao sastojak u pripremi kolača i napitaka. Dobiveni vosak otapao se vrućom vodom i tiještio u drvenom tijesku, a upotrebljavao se za izradu domaćih svijeća, te u narodnoj medicini i veterini.

Historijat pčelarstva

Primitivni je čovjek uzimao pčelama saće sa medom iz šupljeg drveća i pećina te koristio med kao hranu i lijek, a vosak za rasvjetu, preradu kože, voštenje platna i u druge svrhe. Osnivanjem stalnih naselja čovjek je počeo uzgajati pčele, isprva u izdubenim panjevima (dubine), a poslije u košnicama pletenima od pruća i premazanim blatom (trnke, po kojima je najvjerovatnije i jedno bjelimićko prezime dobilo naziv) ili izrađenim od kamenih ploča ili pečene ilovače.

Vrste košnica

Na početku XIX. st. bila je izumljena košnica sa pokretnim saćem na okvirima. Gotovo istovremeno pojavila su se i dva druga izuma: kalup za izradu osnove saća i vrcaljka za med. Time su postavljene osnove modernog pčelarstva. – U modernom pčelarstvu upotrebljavaju se dva osnovna tipa košnice: lisnjače i nastavljače. Lisnjača je košnica od jednog dijela i otvara se sa stražnje strane. Ne može se proširivati ni smanjivati, tj. prilagoditi snazi zajednice ili intenzitetu paše. Vodoravnom matičnom rešetkom podijeljena je na dva dijela. Kod nas je lisnjača zastupljena tradicionalnom košnicom tipa Alberti-Žnidaršić. Pogodnost te košnice je mogućnost ugradnje u zidove nepokretnih ili pokretnih paviljona. Nastavljače imaju najmanje dva nastavka postavljena okomito; u donjim je dijelovima plodište, odn. pčelinje leglo, a u gornjima su zalihe meda (medište). Nastavljače su u Bosni i Hercegovini zastupljene najčešće Langstroth-Rootovom (LR), a rjeđe Dadant-Blatovom (DB) košnicom.

Prirodni uslovi i ispaša

U Bosni i Hercegovini postoje povoljni uslovi za razvoj rentabilnog pčelarstva, jer su naša područja bogata raznovrsnim medonosnim biljem na prirodnim livadama, u šumama, na velikim krškim i poljoprivrednim površinama. Raznolikost područja osigurava stalnu pčelinju ispašu, tj. cvatnju medonosnoga bilja u različito doba godine. Osim nepokretnih pčelinjaka postoje i pokretni pčelinjaci, koji se sele na nekoliko paša godišnje. Pčelinje paše dijele se na nektarne paše i mednu rosu (medljiku). Najpoznatije su nektarne paše: uljana repica, voćke, bagrem, lipa, livade, pitomi kesten, majčina dušica, suncokret, metvica, vrijesak, ružmarin, lavanda i kadulja. Medna rosa velika je količina izlučina lisnih i štitastih uši na lišću šumskog drveća i grmlja na kojem parazitiraju, a pčele je skupljaju.

Pčelinji proizvodi

U prehrani ljudi med ima veliko značenje, a od pčelinjih proizvoda sve više se koriste i matična mliječ, pčelinji otrov, propolis i pelud kao pomoćna ljekovita, kozmetička i toaletna sredstva. – Danas u Bosni i Hercegovini ima oko 6000 pčelara, organiziranih u 87 pčelarskih udruga, te približno 300 000 košnica. Prosječan godišnji prinos kod nepokretnog pčelarenja iznosi oko 10 kg meda po košnici, u dobroj pašnoj godini 30 kg, a kod pokretnog pčelarenja i do 100 kg po košnici.

Potencijal i razvoj

Pčelarstvo, kako u BiH, tako i u Bjelimićima ima ogroman potencijal. Ovaj potencijal je formalno prepoznat već tokom vladavine Austro-Ugarske Monahije, kada je 1899. godine osnovano Centralno pčelarsko društvo u BiH, a koje je imalo oko 1000 članova u 22 sekcije (Bosanski glasnik,1902. ). Jedna od tih sekcija je bila i ona u Bjelimićima

Danas međutim, niti država niti većina pčelara proizvođača ne prilaze ovoj grani strateški. Još vlada mišljenje kod pčelara da svoj med treba da prodaju na vratima, a ne na tržištu. Sa druge strane, država nema jasan stav i potiče nesistemsko rješenje koje u konačnici neće uticati na brži i kvalitetniji razvoj pčelarstva, te stoga razvoju pčelarstva i u BiH kao državi, a i u Bjelimićima treba prići na potpuno neki novi način koji će promovirati strateški razvoj ove grane, kako i smislu edukacije, tako i u smislu bolje i efikasnije proizvodnje, brendiranja, prezentacije i plasmana proizvoda, kako u BiH tako i van države. Neke osnovne korake u smjeru ozbiljnijeg bavljenja pčelarstvom u MZ Bjelimići su primjerice napravili ljudi poput majora Nikšića, Mehmeda Mahovića, Safeta Kunića, Omera Hebibovića i drugih, ali definitivno postoji mnogo prostora za poboljšanje, kako u njihovom radu, tako posebno u radu manjih pčelara i onih koji se tek namjeravaju baviti tim poslom.