RAZVIJENI SREDNJI VIJEK

RAZVIJENI SREDNJI VIJEK (XII I XIII VIJEK)

– XII VIJEK –

– Ban Borić –

Ugarska prevlast nad Bosnom se nastavila kroz XII vijek, sve do druge polovice XII vijeka kada tu prevlast za jedan period uzima Bizant.

Kod bizantijskog pisca Ioannisa Cinnamusa pri opisivanju ratovanja između Ugara i Bizantinaca kod Braničeva 1154. spominje se bosanski ban Borić. Vrlo je vjerovatno da je Borić Bosnom vladao i prije toga, ali nema podataka kada je došao na vlast i u kojim okolnostima. Može se reći da su Borića doveli Ugari, koji su imali vrhovnu vlast nad Bosnom, te je on kao vicekralj, odnosno ban vladao u njihovo ime.

Ugari Boriću daju vlast nad Usorom i Soli, te tako Banovina Bosna postaje veća i za taj teritorij. Ubrzo potom, u prijestolnim borbama u ugarskom dijelu kraljevstva ban Borić je sudjelovao na strani protivnika Stjepana III., pa ga je on kao pobjednik svrgnuo 1163. godine. Protjeran je iz Vrhbosne 1164. godine, kada vlast preuzima Bizant.

Prostor današnjih Bjelimića se u ovom periodu nalazi uz sami jug bosanske banovine. Prirodne granice – rijeka Neretva u gornjem toku, kanjon Rakitnice i vrhovi Visočice vjerovatno su predstavljali tu liniju između juga Bosne i sjevera Zahumlja, odnosno zapada Raške.

– Ban Kulin –

Ban Kulin je bio bosanski ban koji je na vlast postavljen već oko 1172. godine od strane Bizanta. Nakon smrti Manuela I Komnena, 1180. godine, sebe je čak  nazivao i carem Bosne (Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka).

Godine 1183. Kulin se priklonio Ugarskoj, te je poveo svoju vojsku uz vojsku Ugarske koja je pod vodstvom kralja Bele pokrenula napad na Bizant zajedno sa Srbima pod vodstvom velikog župana Srbije, Stefana Nemanje.

Za vrijeme vladavine bana Kulina, Bosna formalno ugarski vazal, a praktično nezavisna zemlja, doživljava svoj prvi značajniji razvoj, te se u njegovo vrijeme postiže i sporazum sa Dubrovčanima, ovjekovječen u poznatoj Povelji Kulina bana, napisanoj 1189. godine.

Za vrijeme bana Kulina javljaju se i prve vijesti o širenju specifičnog krstjanskog učenja u Bosni, koje je uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam ban Kulin sa porodicom i sa mnogo naroda. Pritužbu o tome je papi Inocentu III pisao zetski knez Vukan Nemanjić, 1199. godine.

– XIII VIJEK –

– Bilinopoljska abjuracija –

Nakon pisma kneza Vukana, papa je odlučio poduzeti određene mjere da se hereza u Bosni uništi, te se već 1200. godine obratio ugarskom kralju Emeriku, tražeći intervenciju protiv Bosne. Emerik je prihvatio papin poziv.

Pred opasnosti od križarskog rata, ban Kulin odmah je pokazao da u pogledu vjere želi da prihvati sve što od njega traži rimska kurija. U pismu kuriji on pravdao se da nije znao razlikovati heretike i prave vjernike, te da je spreman primiti svaku pouku, u smislu da papa pošalje izaslanika u Bosnu. Papa je prihvatio Kulinov zahtjev i u Bosnu poslao Giovanni de Casamarisa, svog izaslanika koji je početkom aprila 1203. godine na Bilinom polju pored rijeke održao sabor sa starješinama krstjana, banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom.

Starješine bosanskih krstjana su 8. aprila 1203. potpisali akt, odnosno Bilinopoljsku abjuraciju o odbacivanju “heretičkog” učenja. Akt je potpisao i sam ban Kulin i arhiđakon Marin, te je de Casamaris tako obavio posao koji mu je povjerio papa.

Na ovaj način je ban Kulin spasio svoju državu od križarskog pohoda, barem na kratko vrijeme, jer se već od perioda vladavine bana Mateja Ninoslava pod istim optužbama nastavljaju se križarski pohodi na Bosnu.

– Pojačan razvoj feudalizma –

U Bosni se u prva tri desetljeća XIII vijeka pojačava razvoj feudalizma, istovremeno kada se feudalizam razvijao i u okolnim zemljama. Krupni velikaši nastoje da župe i oblasti, kojima su tada upravljali kao službenici vladara, pretvore u svoje posjede.

Nakon Kulinove vladavine, na vlast dolazi njegov sin, ban Stjepan Kulinić, Kulinić i njegova supruga, banica Ancila, imali su sina, usorskog kneza Sebislava. Upravo zbog protjerivanja bosanskih krstjana, Kulinić je skinut sa vlasti 1232, i izbjegao je kod svog sina, Sebislava u Usoru.

Na mjesto Stjepana Kulinića je došao Matej Ninoslav koji je bio bosanski ban u periodu do 1250. godine.

Po smrti bana Mateja Ninoslava, na vlast dolazi Ban Prijezda, 1250. godine. Bansku čast naslijeđuje Prijezda I Kotromanić, kao vazal ugarskog kralja Bele IV.

Bela IV je u ovom periodu podijelio Bosnu na nekoliko banovina. Sam ban Prijezda vladao je Bosnom i Donjim Krajevima, dok su oblasti Usora i Soli dati na vladanje drugim banovima, a jedno vrijeme njima je vladao i srpski knez, Stjepan Dragutin iz dinastije Nemanjića.

Početkom februara 1287. Prijezda I se odrekao vlasti, te je državu podjelio na tri djela:

– dio između Save, Bosne i Vrbasa na upravu je dobio Prijezdin brat Stjepan I. Kotromanić sa sjedištem u Jajcu,

– Prijezda II. Kotromanić je dobio dio između Drine, Bosne i jezgra stare Bosne uključujući i Vrhbosnu do Neretve,

– Usora i Soli su od strane Ugarske date drugim banovima

Sa bratom Stjepanom, Prijezda II djelio je vlast u Bosni do 1290. godine. Poslije toga Prijezda II. se više ne spominje, a na čelu bosanske države ostaje samo ban Stjepan I Kotromanić.