ŽUPE KOM, ZAGORJE I VIŠEVA

BJELIMIĆI I POJMOVI “ŽUPA”, “VIŠEVA” I “ZAGORJE” 

Prostor sela današnjih Bjelimića, kako danas, tako i u prošlosti, bio je uvijek usko vezan sa mjestima oko njega. Tako danas kažemo neko je iz “Župe” ili iz “Zagorja”, ili dolazi iz sela kod Uloga – iz Viševa. Naravno, svi ovi nazivi, i “Župa” i “Zagorje” i “Viševa” imaju svoj korijen u bogatoj historiji ovog kraja, a odnosi se na tri stare upravne jedinice, odnosno župe koje imaju nereaskidivu vezu sa prostorom današnjih Bjelimića, a to su srednjovjekovne bosanske župe Kom, Zagorje, i Viševa.

Nazivi župa Zagorja i Viševa kasnije su u narodu postali poznati pod jednim pojmom, a to je Zagorje, a ovo se odnosi na period nakon spajanja Viševa i Zagorja u jednu Zagorsku nahiju nakon 1520. godine. Župa Kom nije imala sreću da joj se zadrži naziv, pa je narod taj prostor nakon ukidanja nahije Kom i priključivanja nahiji Hercegovačka Neretva 1537. godine jednostavno počeo nazivati “Župa”.

Na kartama koje se nalaze ispod smo koristili neke od srednjovjekovnih naziva mjesta u župama Kom, Viševa i Zagorje.

HISTORIJAT ŽUPA/NAHIJA KOM, VIŠEVA I ZAGORJE

Kom, Viševa i Zagorje u do 1321.

Bosanski ban Kulin krajem XII vijeka prvi put spominje da plijeni Kučevo u Zagorju, pa tako možemo zaključiti da se prostor tadašnjeg Zagorja uz Komsku župu tada prvi put spominje u bosanskoj državi koja se tada dodatno širi na jug.

Naime, na ploči pronađenoj početkom XX vijeka u Muhašinovićima kod Visokog sa i krstovima na bosančici (u latinskoj transkripciji sa dopunama) piše:

Siju crkv’ ban’ Kulin’ zida: egd … jeni Kučev'sko Zagorie: i nade na nu grom (‘i) u Podgorie Sljepičišt’: i postavi svoi obraz’ (za ili nad’) pragom’: B[og]'dai banu Kulinu zdravie i banici Vojslavi

Savremenim jezikom ovaj natpis bi glasio:

„Ovu crkvu zidao je ban Kulin kada je plijenio kučevsko Zagorje. I naiđe na nju grom u Podgorju Slijepčišća. I postavi svoj obraz nad pragom. Bog da podari zdravlje banu Kulinu i banici Vojslavi.“

Natpis se dakle odnosi na jednu crkvu, koju je ban Kulin sazidao kada je napadao kučevsko Zagorje koju je pogodio grom. Potom ju je ban Kulin valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz (natpis) nad pragom.

Inače, prema nešto ranije datiranom Ljetopisu popa Dukljanina župe Rama, Neretva, Kom, Viševa, Gacko, Onogošt, Morača, Komarnica, i Piva spadaju u tadašnje Podgorje koje Kulin ovdje spominje, a za Zagorje znamo da je to ustvari dio veće župe Viševa (sve do 1321.).

Kom, Viševa i Zagorje od 1321. do 1465.

Poznati humski velikaš Poznanj Purčić se 1322. godine priklanja bosanskom banu Stjepanu II Kotromaniću i tada on vrši upad u Zahumlje u ime ovog bosanskog bana. Te godine ili godinu ranije, 1321. godine iz župe Viševa se izdvaja župa Zagorje sa svojim upravnim kotarima (od kojih je jedan i Veletin).

Nekoliko godina nakon toga, tačnije 1327. godine, kao svjedok, zajedno sa braćom, na poveljama Stjepana II Kotromanića, Poznanj Purčić se pojavljuje sa titulom “vojvoda i župan od Zagorja i Nevesinja”. U ovom periodu njegovi posjedi u spomenutoj oblasti Zagorju su vjerovatno Kučevo, Veletin, Ljusići, Obalj i Ulog (Viševa), a prostor južno u župi Nevesinje (Vinčac). Takođe, u ovom periodu Purčić se spominje i na čelu Konavala.

U ovom periodu, tačnije 1332. godine, prvi put se spominje i župan Milten Draživojević (sin Dražena Bogopenca čija je matična župa bila Konac polje, sa dvorom u Zaboranima – južno od današnjeg Glavatičeva), kao najpouzdaniji vojskovođa bana Stjepana II Kotromanića, i kao član bosanskog državnog vijeća i svjedok na povelji između bana Stjepana II i srpskog cara Dušana.

U periodu koji slijedi Milten preuzima vlast nad posjedima oslabljenih Purčića kada oni nestaju kao faktor. Tako Zagorje (uključujući prostor današnjih Bjelimića) i Komska župa prelaze iz ruku Purčića u ruke Miltena Draživojevića i njegovog sina Sanka Miltenovića, Već 24. maja 1335. Milten i njegov sin Sanko “od Zagorja” (de Sacorie) su spomenuti kao podanici bosanskog bana.

Pored ostalih posjeda, Sankovi potomci, odnosno Sankovići vladaju i župama Kom, Viševa i Zagorje sve do 1404. godine, kada Radič Sanković gubi pozicije i kada ga Sandalj Hranić Kosača šalje nazad u zatvor 1404, osljepljuje ga i uzima sve  njegove posjede uključujući i župe Kom, Viševa i Zagorje. Od tada, pa sve do pada ovog područja pod Osmanlije 1465. godine, u spomenutim župama vlast imaju Kosače.

Nahije Kom, Viševa i Zagorje od 1465. do 1520.

Pad sjeverne Hercegovine u kojoj su se nalazili i Kom, Viševa i Zagorje (sa prostorom današnjih Bjelimića), dogodio se nakon ljeta 1465. Isa-beg Ishaković počeo je osvajati hercegove zemlje, pa su Stjepanu Vukčiću Kosači ostali posjedi oko donje Neretve te gradovi Novi i Risan s okolicom te župa Dračevica, a u unutrašnjosti grad Ključ.

Dana 3. juna 1466. godine pada i Blagaj, a osvojene teritorije u Hercegovini Osmanlije su nazvali Hercegovina ili Vilajet Hersek, koji je bio dio Sandžaka Bosna u Rumelijskom ejaletu. Vilajet Hercegovina je u sudsko-administrativnom pogledu podijeljen na kadiluke Drinu i Blagaj. Kom, Viševa i Zagorje se kao nahije uključuju u Blagajski kadiluk.

Ubrzo nakon ovoga Vilajet Hercegovina je izdvojen iz Sandžaka Bosna, i formiran je Hercegovački sandžak 16. januara 1470. godine kao dio Rumelijskog ejaleta. Osnivanjem ovog sandžaka i njegovom kasnijom teritorijalno-administrativnom podjelom formirana su tri kadiluka: Drinski kadiluk, Blagajski kadiluk i Prijepoljski kadiluk, a tri župe o kojima govorimo postale su dio Drinskog (Fočanskog) kadiluka.

U toku 1519. ili 1520. godine, nahija Viševa se ukida, i priključuje se nahiji Zagorje, te od tada možemo na području Bjelimića i njihovoj neposrednoj okolini možemo pratiti dvije nahije – Kom i Zagorje.

Nahije Kom i Zagorje od 1520. do 1865.

Nakon što se nahija Viševa ukinula 1520. godine, priključujući se nahiji Zagorje, ubrzo je ukinuta i nahija Kom koja se 1537. godine, uz nahije Borovac i Vrabač priključila nahiji Hercegovačka Neretva.

Teritorijalnom reorganizacijom 1580. godine, Hercegovački sandžak postaje dijelom novoosnovanog Bosanskog pašaluka. U isto ovo vrijeme dešava se vrhunac islamizacije. što potvrđuje i postotak muslimanskog stanovništva u većini hercegovačkih nahija. Tako je prema Ahmedu S. Aličiću u nahijama Drinskog (Fočanskog) kadiluka: Bistrica i Zagorje (u kojoj je bio i prostor današnjih Bjelimića) islamizacija dostigla 99%.

Nakon 1831. godine i ustanka Husein-kapetana Gradaščevića, odnosno nakon sloma Pokreta za autonomiju Bosne, 1833. godine iz Bosanskog pašaluka je izdvojen Hercegovački sandžaka (a time i nahije Hercegovačka Neretva i Zagorje).

Kada je Omer-paša Latas između 1850. i 1851. godine proveo novu upravnu podjelu Bosanskog belerbegluka (ejaleta), nahija Bosanska Neretva stekla je status mudirluka (kaze) i zadržala je isti naziv. Status mudirluka stekle su i nahija Hercegovačka Neretva (Belgraddžik), kojoj je izmijenjen naziv u Konjice, kao i nahija Zagorje koja postaje mudirluk Kalinovik. Mudirluk Kalinovik ušao je u sastav Bosanskog, a mudirluk Konjice u sastav Hercegovačkog ejaleta.

U okviru nove upravne podjele, odnosno osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine, iz sastava mudirluka tj. kaze Neretva izdvojeno je nekoliko naselja izmeðu rijeka Neretvica i Rama i pripojena su kazi Prozor, dok su mudirluku odnosno kazi Konjice pridodata naselja u oblasti Bjelimića (17 sela) sa sjedištem u selu Odžaci (arhaično Bilimić, a ijekavski Bjelimić), koja su izdvojena iz nekadašnjeg Zagorja, odnosno nove kaze Kalinovik.

Bjelimići i okolina nakon 1865.

Nakon što su kazi Konjice pridodata naselja u oblasti današnjih Bjelimića (17 sela) tj nakon što su izdvojena iz nekadašnjeg Zagorja, odnosno kaze Kalinovik, to je prvi put da se tih 17 naselja pojavljuje odvojeno od ostatka Zagorja koje postaje dijelom kaze Kalinovik.

Na području zapadno od tih 17 sela, stara župa odnosno nahija Kom je već odavno postala dijelom Hercegovačke Neretve koja je sada dio kaze Konjice.  Inače, od godine 1867. pa do kraja osmanske vladavine, današnji Konjic je nosio naziv Konjice.

Nakon dolaska Austro-Ugarske Monarhije, kaza Konjice postaje kotar Konjic, a prvi put se pojavljuje administrativna jedinica, tj seoska općina Bjelemić 1879. godine, koja je sastavljena od iznad spomenutih 17 sela (+1 selo), a nedugo zatim se osniva i kotarska ispostava Bjelemić 1883. godine, koja će obuhvatiti ova sela kao i sela nekadašnje župe Kom, odnosno sela “Župe”.

Uz manje korekcije, u Kraljevini SHS i Jugoslaviji Bjelimići su i dalje dijelom kotara ili sreza Konjic, baš kao i Župska naselja, dok je Kalinovik sa Zagorjem kotar ili srez za sebe. Tokom Drugog svjetskog rata nastaju MNO Odžaci (prostor daašnjih Bjelimića) i MNO Glavatičevo (prostor župskih sela), kao i MNO Ulog (prostor Zagorskih sela).

Nakon Drugog svjetskog rata Bjelimići imaju nekoliko teritorijalnih izmjena. Postaju prvo sreska opština Bjelimići, koja je prvo u srezu Kalinovik, pa se nakratko priključuju sreskoj opštini Glavatičevo u srezu Konjic, da bi opet 1958. postali posebna jedinica u općini Konjic. Bjelimići 1963. godine nakon novog Ustava SFRJ postaju MZ Bjelimići sve do agresije 1992. Nakon 1995. MZ Bjelimići priključuje još neka naselja nekadašnjeg Zagorja iz općine Kalinovik, pa postaju Mjesna zajednica kakvu poznajemo danas.